AI bum: ulaganje s računom. Tko će ga platiti i tko će profitirati?

Vještačka inteligencija zahtijeva sve više kapitala Razvoj vještačke inteligencije nije samo softversko pitanje. Iza svakog novog modela stoji opsežna infrastruktura – moćni čipovi, podatkovni centri, električna energija, mreže i usluge u oblaku. Upravo zato je vještačka inteligencija također postala priča o masovnim kapitalnim izdacima. Velike tehnološke tvrtke nastavljaju graditi infrastrukturu potrebnu za rad i daljnji razvoj umjetne inteligencije. Prema trenutačnim procjenama tvrtke Bank of America Global Research, Microsoft, Alphabet, Meta Platforms, Oracle i Amazon mogli bi zajedno potrošiti gotovo 800 milijardi američkih dolara na infrastrukturu za umjetnu inteligenciju u 2026. godini. Gartner je procijenio da bi se globalno u ovo područje 2026. moglo uložiti astronomskih 2,52 bilijuna američkih dolara, što predstavlja povećanje od 44 posto u odnosu na prethodnu godinu. Takvi brojevi prirodno postavljaju pitanje hoće li potražnja za uslugama umjetne inteligencije rasti dovoljno brzo da osigura učinkovit povrat na ta ulaganja.Prvi pobjednici su već poznati Neki pružatelji infrastrukture već značajno profitiraju od buma. Jedan od najistaknutijih primjera je Nvidia. Njezine grafičke procesorske jedinice postale su temeljni blok modernih podatkovnih centara za umjetnu inteligenciju. Međutim, tvrtka nije jedina karika u lancu. Proizvođači čipova za pohranu memorije, opreme za poluvodiče, rješenja za pohranu podataka i sami operateri podatkovnih centara također sudjeluju u rastu infrastrukture za umjetnu inteligenciju. Tvrtke poput SK Hynix, Nvidije i drugih dobavljača pokazuju da prva faza buma umjetne inteligencije stvara vrijednost prvenstveno na razini infrastrukture. Međutim, za ulagače ostaje veliko pitanje hoće li tvrtke koje kupuju ovu infrastrukturu dugoročno napredovati. [2] Najvažnije pitanje: Tko će platiti? Tehno-tvrtke mogu ulagati milijarde u AI, ali ulaganja sama po sebi ne jamče profit. Kako bi održale cijeli ekosustav, tvrtke će morati unovčiti svoje proizvode i usluge temeljene na umjetnoj inteligenciji. To znači da će kupci – od velikih korporacija do svakodnevnih korisnika – morati biti voljni platiti za njih. U tome bi mogla ležati najveća razlika između današnjeg bum-a umjetne inteligencije i tehnološke revolucije na prijelazu tisućljeća. Tehnologija može biti uspješna, a ulagač ipak može izgubiti novac ako plati previsoku cijenu za njezin budući potencijal. [3]AI može stvarati vrijednost, ali i uništavati maržeTvrtke ulažu u umjetnu inteligenciju kako bi povećale produktivnost, smanjile troškove ili generirale nove izvore prihoda. Međutim, ako cijene za usluge umjetne inteligencije padnu zbog konkurencije, dio očekivanih profita mogao bi nestati. Stoga za ulagače neće biti važno samo koliko tvrtka ulaže u umjetnu inteligenciju, već prije svega koliko može zaraditi od tih ulaganja.U čemu leži budući potencijal?Priča o ulaganjima u umjetnu inteligenciju mogla bi se postupno prebaciti s samih proizvođača čipova na tvrtke koje mogu učinkovito koristiti umjetnu inteligenciju. Stoga bi mogle biti zanimljive tvrtke koje posluju u uslugama u oblaku, kibernetičkoj sigurnosti, softveru ili automatizaciji. Ako AI postane standardni dio poslovanja – a kao što već danas vidimo, uspostavlja se na tržištu ogromnom brzinom – vrijednost možda neće ostati isključivo kod tvrtki koje isporučuju računalnu snagu. Mogla bi se preusmjeriti i prema tvrtkama koje mogu pretvoriti AI u veću produktivnost i stvarne prihode. To također objašnjava zašto se, kada se gledaju dionice tehnoloških tvrtki, isplati gledati dalje od jednostavnog rasta prihoda. Marže, novčani tok, kapitalne izdatke i povrat na uloženi kapital su ono što je doista važno. [4]Što ako se tempo ulaganja uspori?Trenutne zabrinutosti zbog mogućeg usporavanja razvoja umjetne inteligencije već su uspjele izazvati nervozu među ulagačima, što se odrazilo na cijene dionica poluvodičkih tvrtki. U rujnu 2026. tvrtke poput Nvidije, Microna i Marvella našle su se pod pritiskom nakon što su predstavnici istaknutih tvrtki za umjetnu inteligenciju ukazali na potrebu za opreznijim tempom razvoja. To ne označava automatski kraj buma umjetne inteligencije. SoftBank, koji ima ulaganja u OpenAI, također se suočio s padom procjene vrijednosti. Međutim, to je podsjetnik da cijene tehnoloških dionica danas uvelike ovise o očekivanjima daljnjeg rasta ulaganja. Ako se kapitalna ulaganja velikih tehnoloških tvrtki počnu usporavati, utjecaj bi se mogao proširiti na cijeli lanac opskrbe – od proizvođača čipova do podatkovnih centara. [5]Mjehur ili superciklusi ulaganja?Gore navedene činjenice ne znače da je bum umjetne inteligencije osuđen na to da bude klasični mjehur. Mogao bi biti pravi tehnološki superciklusi koji preoblikuje produktivnost i poslovanje cijelih industrija. Ipak, to ne znači da će svaka tvrtka povezana s VAI automatski uspjeti. Povijest financijskih tržišta pokazuje da čak i velike tehnološke revolucije mogu stvoriti razdoblja u kojima očekivanja ulagača nadmašuju temeljne pokazatelje. Internet je bio prava revolucija, no dot-com balon je dokazao da posjedovanje prave tehnologije ne jamči pravu cijenu dionice. Kod VŠ, ključna razlika mogla bi biti razdvajanje tvrtki koje isporučuju VŠ, onih koje je financiraju i onih koje je mogu pretvoriti u stvarni profit. [6]Ulagatelji trebaju biti oprezni i birati mudroOdgovor na pitanje tko će na kraju biti pobjednik, a tko gubitnik, još nije jasan. Dio troškova snose tehnološke tvrtke putem masovnih kapitalnih izdataka, dio kupci koji plaćaju za usluge umjetne inteligencije, a dio ulagači koji financiraju rastuće procjene vrijednosti tog sektora. Jedno se već može reći sa sigurnošću: bum umjetne inteligencije na kraju će morati generirati ekonomsku dobit. Ako se ulaganja od milijardi dolara u čipove, podatkovne centre i softver mogu pretvoriti u veću produktivnost i nove prihode, današnja velika ulaganja mogla bi označiti početak nove ere gospodarskog rasta. Međutim, ako očekivanja rastu brže od stvarnih profita, račun za ulagače koji su svoj kapital uložili u pogrešne tvrtke mogao bi biti mnogo veći nego što se danas čini. Zato najvažnije pitanje o VŠ možda nije hoće li tehnologija promijeniti svijet, već tko će posjedovati infrastrukturu, tko će prikupljati prihode i tko će na kraju platiti za rast VŠ bez odgovarajuće povrate ulaganja. [7][1,2,3,4,5,6,7] Izjave o budućim očekivanjima temelje se na pretpostavkama i trenutačnim očekivanjima, koja mogu biti netočna, ili na trenutačnom gospodarskom okruženju, koje se može promijeniti. Takve izjave nisu jamstvo budućih rezultata. One uključuju rizike i druge neizvjesnosti koje je teško predvidjeti. Rezultati se mogu značajno razlikovati od onih koji su izrečeni ili se podrazumijevaju u bilo kojim prognozama.