Generacija Z prepravlja pravila ulaganja: mijenja način na koji gledamo na financije i same banke

Ulaganje počinje mnogo ranije Jedna od najznačajnijih razlika u usporedbi s prethodnim generacijama je dob u kojoj Z generacija počinje razmišljati o novcu. Prema izvješću Svjetskog ekonomskog foruma (WEF) od ožujka 2025., pod nazivom "Globalni pogled investitora za 2024." (2024 Global Investor Outlook), otprilike trećina mladih počinje ulagati dok su još na sveučilištu ili u ranim odraslim godinama. To je otprilike dvostruko više od udjela milenijalaca u istoj životnoj fazi. Što je još zanimljivije, više od polovice anketiranih pripadnika generacije Z počelo se zanimati za ulaganje prije ulaska na tržište rada. Za usporedbu, kod generacije baby boomera taj je udio iznosio samo oko petine. A zašto? Mladi odrastaju u okruženju visokih troškova života, skupih nekretnina, neizvjesnosti na tržištu rada i slabijeg vjerovanja da će se država ili tradicionalni mirovinski sustav jednog dana pobrinuti za njihovu financijsku budućnost. Ulaganje stoga prestaje biti način na koji neki pripadnici generacije Z stvaraju bogatstvo i postaje prije svega alat za osiguravanje određene razine financijske sigurnosti.Povjerenje se premješta s institucija na tehnologijuMladi su više zainteresirani za ulaganje od prethodnih generacija, a istovremeno manje vjeruju sustavu koji im to nudi. Rezultat je pomak u povjerenju prema tehnologiji. Generacija Z mnogo je sklonija korištenju aplikacija za ulaganje, digitalnih platformi, društvenih mreža, finfluencera i alata temeljenih na umjetnoj inteligenciji. Prema WEF-u, više od 40 posto mladih ulagača čak je spremno povjeriti upravljanje svojim ulaganjima umjetnoj inteligenciji. Među baby boomersima taj je udio samo 14 posto. Za mlađu generaciju tehnologija stoga nije samo alat. Postaje dio samog financijskog sustava kojem vjeruju.Kriptovalute umjesto tradicionalnog portfelja?Ova promjena jasno se odražava u samoj strukturi ulaganja. Generacija Z znatno je spremnija ulagati u složenije i rizičnije imovine, uključujući kriptovalute i razna alternativna ulaganja. Prema podacima WEF-a, čak 71 posto ulagača iz generacije Z ima kriptovalute koje čine više od trećine njihovog investicijskog portfelja. U usporedbi s starijim generacijama, koje se više oslanjaju na tradicionalnu diversifikaciju i alate za smanjenje rizika, ovo predstavlja značajno drugačiji pristup. Spremnost da preuzmu kontrolu nad vlastitim financijama može dovesti do veće financijske neovisnosti, ali s druge strane – posebno među neiskusnim ulagačima – to također može značiti podcjenjivanje rizika. Što je ulaganje putem pametnog telefona lakše, to je lakše pristupiti investicijskim proizvodima koje mladi ulagači možda u potpunosti ne razumiju. Iako je istina da najbolje učimo na vlastitim pogreškama, neke pogreške mogu biti zaista vrlo skupe, a to vrijedi dvostruko kada su u pitanju ulaganja.Važnost sigurnog pohranjivanja financija se mijenja Zanimljivo je pitanje može li se ista promjena u ponašanju postupno proširiti i na bankovne depozite. Europljani, za razliku od Amerikanaca, još uvijek drže značajan dio svog financijskog bogatstva u gotovini i na bankovnim računima, ali rastuća inflacija postupno smanjuje njihovu kupovnu moć. Stoga sve više štednje teče u fondove, dionice i druga ulaganja. Za neke šteditelje banka stoga prestaje biti automatski odgovor na pitanje gdje je novac najsigurniji, jer žele da njihov novac može i zadržati svoju vrijednost. Upravo bi to ponašanje generacije Z moglo biti preteča šire promjene koja će postupno utjecati i na to kako starije generacije upravljaju svojim financijama.Promjena u ponašanju mogla bi biti veća od same generacije Z. Najvažniji aspekt novog trenda možda nije koliko mladih trenutno posjeduje kriptovalute. Značajnije je to što se sam odnos prema novcu mijenja. Generacija Z želi trenutačan pristup, jednostavnost, personalizaciju i mogućnost da sama donosi odluke o svom novcu. Tradicionalni financijski savjetnik više nije automatski prvi izbor. Stoga se banke i druge financijske institucije suočavaju s generacijskim izazovom. Nije dovoljno ponuditi račun ili investicijski proizvod. Moraju pokazati zašto bi im mlada osoba trebala povjeriti svoj novac. I zato današnja promjena u ponašanju mladih ulagača mogla biti početak mnogo veće transformacije. Ako se povjerenje u tradicionalne institucije nastavi slabiti, dok ulaganje putem tehnologije postaje lakše, granica između "štednje" i "ulaganja" mogla bi se značajno pomaknuti u nadolazećim godinama. I sve generacije mogle bi potom imati koristi od tog pomaka...